U Kupu je favorit izmišljen. Baš je papirnat, kako veli floskula. To su takve utakmice, gdje nema popravnog ispita. Rijeka je tu situaciju papirnatog autsajdera iskoristila, pobijedila Dinamo s 1-0 i plasirala se u polufinale Kupa. Jest, to je iznenađenje, Dinamo je i dalje naša najbolja momčad i kad najbolja momčad ispadne iz Kupa to je svakako nešto što nije očekivano. Osim? Osim ako nije riječ o Kupu, kao što je sada konkretno bio slučaj.
Rijeka je povela već u 16. minuti golom glavom Čolaka, dojam kaže da je i vratar Livaković mogao bolje intervenirati. Ali, gol mu ne ide sasvim na dušu, zbog njega se mogu postidjeti i obrambeni igrači koji su dozvolili Čolaku skok. Potom je lavovski posao odradila obrana Rijeke koja se sjajno postavila i odlično neutralizirala napade Dinama za izjednačenje.
Potvrđeno je tako pravilo da je obrana jednako bitna za rezultat kao i napad. Dinamova je kiksala na samom početku, Rijekina je durala…
Neke naročite kvalitete u utakmici nismo vidjeli, strategija je ubila maštu, imperativ, pak, ideju.
Iskreni ćemo biti, u Dinamovoj igri nedostajala je kreacija Danija Olma. On je znao iz neupotrebljive situacije napraviti preokret i prigodu, a da ne spominjemo kakosu ga uvijek morala čuvati barem dvojica igrača. Dinamo nije stvarao višak igrača prema naprijed i djelovao je jalovo.
Što je više utakmica odmicala to je Rijeka manje marila za napad, svjesna da joj je sve bliže dragocjena pobjeda, izbjegavajući i najmanji rizik. Postavila je bedem ispred svojeg vratara i čekala… Makar je Dinamo ostavljao iza sebe prostor za protuudare.
No, Rijeka se opredijelila za čekanje i obranu, a Dinamo je bio posve nemaštovit i zaista iz ove utakmice nije zaslužio prolaz u polufinale.
Komentari