Koristeći davnu izreku umjetnika Johna Lennona – “Život je ono što ti se događa dok radiš planove za život” – možemo opisati današnju situaciju u svojevrsnoj kataklizmi, ne samo za sport, nego i za cijelo čovječanstvo. Sve želje, namjere i žudnje pretvaraju se u datume kada bi se situacija trebala normalizirati. A ti se datumi pomiču, i to neprestance…
Nitko ne zna što nosi budućnost i sve te želje morati će biti stišane dok se pandemijska situacija uistinu ne smiri. Svjedoci smo koliko je Uefa tjerala svoje članice da pošto-poto završe svoja nacionalna prvenstva, određivali su se datumi, uvijek bi se sve i odgodilo. I sada je stigla eksplozija. Talijani i Francuzi ne misle završiti svoja prvenstva. I drugi tako razmišljaju, jednostavno su prisiljeni to učiniti dok tisuće ljudi umire.
I tu se pokazuje sva nesreća ove situacije, ali i dokazuje koliko smo mali pred prirodom. Silovanje datuma nekih novih početaka ovim odlukama Talijana i Francuza, kao i svih ostalih, morati će konačno prestati. Pandemija koronavirusa je gobalna pošast koja ne poznaje granice, ne mogu jedni igrati,a drugi ne. Besmisleno je. Zapravo, i znanstvenici tvrde da je jedina borba protiv ove pošasti ona globalna, svjetska, zajednička. Ne može krenuti sport prije gospodarstva, prije prehrane, prije života. Jer, ovo nije život na kojeg smo navikli, ovo je borba za život za koju još ne znamo koliko će potrajati. Niti netko smije krenuti prije ostalih!
Sport kao nadgradnja života mora čekati svoje mjesto u redu. Ne može se silom krenuti u nogometna natjecanja, pristati na rizik igrača, trenera, osoblja i pratećih službi dok se po okolnim zgradama ljudi u izolaciji muče, smrtno strahuju od budućnosti i za egzistenciju. Nažalost, to je tako, zdravlje je najvažnije, pa čak i ispred profita. Jer, ljudski strah je toliko egzaktan da bi bilo besmisleno krenuti u sportske avanture dok se ljudi diljem svijeta boje za život. To onda ni ne bi bio sport, već odvratan igrokaz koji bi pokazao da smo izgubili ljudsko dostojanstvo.
Komentari